đivanje
kinetike umrežavanja dva komercijalna urea–formaldehidna adheziva sa
različitim molskim odnosom formaldehida i uree (F/U). Merenja su obavljena u
dinamičkom režimu pri brzinama zagrevanja od 5, 10, 15 i 20 °C·min–1. Na osnovu
vrednosti temperature maksimuma na egzotermnom piku DSC krive vidi se da
adheziv UF1 umrežava na nižim temperaturama (adheziv sa višim molskim odnosom
F/U), što odgovara nižoj izračunatoj vrednosti energije aktivacije, Ea, za isti
adheziv koja iznosi 73,4 kJ·mol–1 u poređenju sa 77,7 kJ·mol–1 za adheziv UF2.
Dobijeni podaci takođe su analizirani pomoću modela izokonverzije OFW (Ozawa–
Flynn–Wall) i KAS (Kissinger–Akahira–Sunose). Oba primenjena modela ukazuju na
uticaj stepena umrežavanja na energiju aktivacije, pri čemu je KAS kinetički model
pokazao nešto niže vrednosti energije aktivacije. Zanimljivo je uočiti različito ponašanje
ispitivanih adheziva tokom njihovog umrežavanja. Rezultati ispitivanja
pokazuju rast energije aktivacije sa porastom stepena konverzije kod adheziva
UF1, dok je konstantno smanjenje Ea tokom reakcije umrežavanja karakteristično
za adheziv UF2. Pored navedenog, obavljena su DSC merenja pri različitom dodatku
amonijum-hlorida kao katalizatora i pri brzini zagrevanja od 10 °C·min–1.
Rezultati merenja ukazali su da povećanje dodatka katalizatora od 0,2 do 1,0%
utiče na povećanje entalpije reakcije kod adheziva UF2, dok isti uticaj nije zabeležen
kod adheziva UF1.
Ključne reči: UF adhezivi • Kinetika umrežavanja
• DSC metoda • Modeli izokonverzije